Project Description

Paris, je t’aime

Pariz je grad koji će svatko doživjeti na svoj način. Nekome će biti prljav i zapušten… netko se neće moći prestati diviti veličanstvenim građevinama… nekome će biti dosadan… netko će reći da se proveo najbolje u životu. Netko će reći da su Parižani bahati i bezobrazni, a netko da je upoznao prekrasne ljude. Meni je Pariz veličanstven. Od prekrasnih građevina, bogatih perivoja, ulica sa dušom, ljudi sa stilom… I sve je na svoj način posebno, drugačije…. Mislim da mi mjesec dana u komadu ne bi bilo dovoljno da upoznam grad onako kako bi želio…. da upijem sve što pruža. Ponekad mi se činilo da bi samo na jednom mjestu mogao provesti cijeli dan čekajući pravi kadar za fotografiju kakvu želim.

Cijeli grad je jedan živi organizam u kojem se stalno nešto događa i mijenja, gdje i žitelji i turisti pa i slučajni prolaznici svojom pojavom čine veličanstvene kadrove i motive za snimanje. U svakom trenutku nešto je drugačije. Nešto što pobuđuje pažnju i želi biti dokumentirano. Definitivno na svakoga Pariz će ostaviti dojam njegovom poviješću. Koja kao da je i dalje tu, iza svakog ugla, samo čeka da se pokaže. I ispriča nam priču koju je već tisuću puta pričala koračajući uz nas dok obilazimo Sainte-Chapelle, penjemo se prema vrhu tornja Notre Dame ili se spuštamo u utrobu Pantheona. Pa čak i kad koračamo nekom od uličica Montmartrea ili se divimo pogledu ispred crkve Sacré-Coeur, ili samo poželimo odmoriti umorne noge na nekoj klupici u Luxembourškom parku i uživati u prirodi… Svugdje se osjeti trag prošlih vremena koja kao da su zamrznuta u sadašnjosti u kojoj se pak sve odvija munjevitom brzinom. I samo leti pored nas. Kao i sami Parižani, koji kao da su već oguglali na svu tu ljepotu koja ih okružuje i sa kojom žive ili ih je život primorao da uhvate korak sa vremenom u kojem se nalaze i ne obraćaju pažnju na vanjske podražaje. Sjedeći tako u nekoj od Brasseria uz topli čaj i promatrajući promijene koje su se na ulici događale u sebi sam se smijao kada se sjetih odlaska na naše more, naručivanje kave u birtiji na plaži i čekanje konobara koji je otišao brati kavu negdje i njegove rečenice kada bi se napokon vratio…. Di je priša? U Parizu je stalno priša.

Kada o tome sada razmišljam, možda bi mi najbolji prikaz života u Parizu bio prikazan timelapsom. Snimajući neku monumentalnu građevinu kroz dan i sve što se oko nje događa. Prikazati kako se sve živo brzo mijenja dok spomenici vremena čvrsto stoje na svojim temeljima. Nažalost niti sam imao vremena za to niti sam nosio opremu kojom bi tako nešto snimio. Na ovo putovanje nisam želio tegliti tešku mehanizaciju i gubiti vrijeme na odabir „prave“ opreme za pojedine kadrove. Želio sam samo što više šetati gradom i zato sam u jednom džepu nosio Minoltu x-300 sa 28-70mm objektivom u kojoj je bio Ilford pan 400 film, a u drugom džepu uvijek je bio spreman Olympus PEN E-PL2 sa 14-42mm objektivom. Fotografije prikazane ovdje snimljene su PEN-om jer filmove (naravno) još nisam stigao razviti. Po povratku doma sve je oko mene opet postalo usporeno… Di je priša?

MORE FROM KREŠIMIR PLETIKOSA COLLECTION